U posljednjih tridesetak godina, počevši od stjecanja nezavisnosti Republike Hrvatske i uvoðenja političkog pluralizma, religija je iznova zauzela svoje odgovarajuće mjesto u javnoj sferi, pretvarajući se, metaforički rečeno, s obzirom na prethodna totalitarna iskustva, iz "društvenog neprijatelja" u "društvenog prijatelja". Navedene korjenite promjene u svijetu ideja, politike i društvene prakse zahtijevale su i sasvim novo ureðenje odnosa prava i religije. Uzimajući navedene činjenice kao ishodište, u ovom će se radu otpočeti raščlamba uloge i značenja unutarnjeg prava vjerskih zajednica za hrvatski pravni sustav. Pri tome ćemo se u njemu ograničiti na značenje kanonskog prava Katoličke Crkve za naš pravni sustav. Za to postoje barem dva dobra razloga. Kao prvo, brojni aspekti povijesnog i sadašnjeg fakticiteta nedvojbeno pozicioniraju Katoličku Crkvu na prednosno mjesto u hrvatskim okolnostima, počevši od činjenice da upravo njoj po vjeroispovijedi pripada daleko najveći broj hrvatskih graðana. Kao drugo, istaknuto tradicijsko i aktualno značenje kanonskoga prava kao njezina pravnog poretka, doista zahtijeva posebnu i drukčiju raščlambu. Stoga će se u nastavku rada posebna pozornost usmjeriti na problematiku kanonskog prava Katoličke Crkve kao izvora prava u hrvatskom pravnom sustavu. Nakon kratke raščlambe najvažnijih izvora kanonskog prava daljnja će analiza posebice imati za predmet značenje i funkciju načela kanonskog prava za hrvatski pravni sustav. Pri tome ćemo se posebice usredotočiti na pravne izreke (regulae iuris) kao nedvojbeno reprezentativne vrste pravnih pravila koje u velikom broju slučajeva utjelovljuju temeljna pravna načela.