U tekstu se opisuju supostojanja dijela slovopisnih, morfoloških i sintaktičkih obilježja hrvatskih novina i časopisa iz 19. te dijela 20. stoljeća (do polovice četvrtoga desetljeća), osobito ostvaraja slogotvornoga /r̥/, fonema /ʒ/, odraza dugoga jata, staroštokavskih i novoštokavskih nastavaka dativa, lokativa i instrumentala množine te glagolskih priloga sadašnjih u atributnoj ulozi. Pokazuje se da veći dio novinsko-časopisne građe ne bilježi oštre normativne smjene ni na jednoj uspoređenoj razini. Osim normativnih inačica opisuju se i stilske, i to na sintaktičkoj razini. Analiziraju se primjeri raščlanjivanja jednočlanog glagolskog predikata na dvočlani predikat sastavljen od suznačnoga (u navedenim primjerima pomoćnog ili modalnog) glagola i imenice te složeni glagolski predikati s infinitivom uz pomoćni glagol biti u bezličnim rečenicama s modalnim značenjem.