U radu se kritički razmatraju neki od relevantnijih pokušaja usustavljivanja (klasifikacije) modela (praksi, projekata, izričaja, strategija) suvremene hrvatske kratke proze 90-ih godina prošloga stoljeća (Bagić, Pogačnik, Oraić Tolić, Štiks, Rem, Nemec, Zlatar, …) s naglaskom na žanrovskim, motivsko-tematskim, prostornovremenskim, poetičkim i relacijskim razinama te potrebitim terminološkim korekcijama i nadopunama. Cilj istraživanja je novi, potpuniji i terminološki precizniji prijedlog književno-povijesnog sintetskog prikaza modela i praksi kratkih proznih vrsta 90-ih g. XX. stoljeća, a pri čemu će se rabiti sljedeće metode: deskripcija, dedukcija, komparacija, analiza, sinteza, klasifikacija.