Polazeći od zaokreta i rasta u razumijevanju prezbiterata i episkopata na Drugom vatikanskom saboru, autor uvodi u liturgijsko razumijevanje ministerijalnog svećeništva na temelju usporedne analize obrednog slavlja ređenja. Prezbiterska i biskupska služba ima se uvijek razumijevati iz njihova služiteljskoga, odnosno zajedničarskoga odnosa jednih s drugima kao i s Božjim narodom. Autor obrađuje zadanu temu kroz tri cjeline: otkriće liturgijskog temelja ministerijalnog svećeništva, biskup i svećenik kao eklezijalni subjekti u svjetlu ređenja biskupa i svećenika, prema liturgijskoj teologiji zajedništva: neke naznake za lex vivendi. Kontekstualnom i poredbenom analizom ređenja te s osobitim naglaskom na izvornom euhološkom kontekstu, autor zaokružuje razmišljanje iščitavanjem vlastitosti suodnosa svećeničke i biskupske službe čiji je identitet i zajedništvo bogoslužjem Crkve darovano i oblikovano.