Bajka kao najpopularniji usmenoknjiževni oblik u dječjoj književnosti prati dijete na putu njegova odrastanja i sazrijevanja, ujedno je jedan od načina da se djetetu pružiprvi dodir s književnošću. Bliska djetetu svojom strukturom te pogledom na život, bajka omogućuje djetetu upoznavanje svijeta i ljudi oko sebe te njihovih međusobnih odnosa. Bajka razvija maštu, sukonstruira postojeća znanja, gradi socijalne odnose te pomaže djetetu u rješavanju određenih problemskih situacija. U radu će se prikazati različite teorijske definicije i pristupi bajkama s posebnim fokusom na psihoanalitičku teoriju i teorijska razmatranja o načinima i mogućnostima učinaka bajki na dijete.