Iskustva uključivanje korisnika u obrazovanje socijalnih radnika u Srbiji vrlo su skromna. Tome je značajno doprinio medicinski model socijalnog rada koji je dominirao u obrazovnom procesu. Postepeno, s nadilaženjem ovog modela sazrijeva svijest o nužnosti uključivanja korisnika i njihovih njegovatelja kao partnera u obrazovanje socijalnih radnika. Skromna iskustva svjedoče o višestrukoj koristi ovakvog pristupa. Početni su koraci koji se odnose na reformu nastavnih planova i programa te cjelokupnog sustava socijalne zaštite učinjeni. Ipak, oni su nedovoljni i neophodno ih je dalje razvijati u smislu razvoja organiziranog i strukturiranog pristupa, koji će osigurati osnovne uvjete, oblike i načine uključivanja korisnika i njihovih njegovatelja u obrazovni proces.