Classification of timber for various commercial purposes is essential for its proper application in order to ensure the reliability and economic use. Visual grading of structural timber is commonly used in a number of EU countries, with different grading national standards optimized for locally available wood. Countries in the ex-YU region are traditional partners in wood trade and had the same standards for visual grading, but in most of the regions these standards are not completely compliant with EN requirements. Consequently, that leads to the fact that the most of regionally available structural timber is not assigned into strength classes, which is the starting point for the limit-state concept in design of timber structures. The aim of this paper is to emphasize the lack of strength classification of structural timber in the ex-YU region, which is a prerequisite for the design of timber structures made by civil engineers. Based on an overview of visual classification types with regional experience in grading, relevant EN standards, and differences in design concepts with possible consequences of grading approach, it can be concluded that "quality" grades and "strength" classes are not easily comparable. Klasifikacija drvne građe za različite komercijalne namjene ključna je za njezinu pravilnu upotrebu kako bi se zajamčila sigurna i ekonomična uporaba. Vizualno ocjenjivanje konstrukcijskog drva obično se provodi u mnogim zemljama EU-a uz pomoć različitih nacionalnih standarda ocjenjivanja optimiziranih za lokalno dostupno drvo. Zemlje bivše Jugoslavije tradicionalni su partneri u međusobnoj trgovini drvom i imale su zajedničke standarde za vizualno ocjenjivanje drvne građe, ali u većini njih ti standardi nisu u potpunosti usklađeni s EN zahtjevima. To posljedično rezultira činjenicom da većina regionalno dostupnoga konstrukcijskog drva nije razvrstana u klase čvrstoće, što je polazište za koncept graničnog stanja u projektiranju drvnih konstrukcija. Cilj rada jest upozoriti na nepostojanje klasifikacije čvrstoće konstrukcijskog drva na području bivše Jugoslavije, a to je preduvjet za projektiranje drvnih konstrukcija, što je posao građevinskih inženjera. Na temelju tipova vizualne klasifikacije i regionalnih iskustava u ocjenjivanju, relevantnih EN normi te razlika u konceptima projektiranja s mogućim posljedicama pristupa ocjenjivanju, zaključeno je da ocjene razreda kvalitete i klase čvrstoće u promatranim zemljama jednostavno nisu međusobno usporedive.