U radu se iznose podudarnosti i razlike u političkim promišljanjima pitanja nacionalne emancipacije Stjepana Radića, Bogdana Radice i Franje Tuđmana trojice iznimno značajnih hrvatskih intelektualaca i političara čije se spoznaje podudaraju sa suvremenim teorijama nacije francuskog filozofa Ernesta Renana, konsocijacijske demokracije Arenda Lijpharta i izgradnje istočnoeuropskih nacija mađarskog politologa Istvána Bibóa. Svoje su ideje formirali u različitim vremenima pod različitim utjecajima što je naposljetku odredilo i način na koji su javno djelovali. Svu trojicu karakterizira priklanjanje republikanizmu i federalizmu kao jedinom političkom uređenju na temelju kojeg se može uspostaviti demokratski poredak u jugoslavenskim zajednicama, a koji bi odgovarao raspoloženju raznorodnim dijelovima višenacionalne države. Djelovali su tijekom diktatorskih režima kralja Aleksandra Karađorđevića i Josipa Broza Tita. Premda polaze s različitih ideoloških pozicija, sva trojica u trenutcima svoje intelektualne zrelosti ne vide alternative suverenosti i neovisnosti Hrvatske kao završetku nacionalne emancipacije, ostvarivanja ideala demokracije i povratka europskim kršćanskim korijenima.