Tekst predstavlja i analizira knjigu Vinka Srhoja Crno na bijelo i vice versa, koja obuhvaća njegove izabrane napise o umjetnosti iz posljednjih četiriju desetljeća, i to iz nekoliko registara, od znanstvenih radova i izlaganja na znanstvenim skupovima, preko kritika u stručnim časopisima i dnevnim novinama, sve do polemika i političkih intervencija u javnoj sferi. Pristupa joj se iz rakursa transformacija umjetničkog polja i krize kritike koje su uokvirile i kritičarov „radni staž” da bi se u tom svjetlu sagledala važnost njegova zahvata. Srhoj je kritičar „staroga kova”, ali njegov kritičarski postupak nipošto nije modernistički distanciran, on utopijski aspekt kritike nužan za modernistički projekt spaja s postmodernom kritikom (modernističkih) stubova institucije umjetnosti. Zbirka skladno uvezuje autorove preokupacije, tematske, estetske i teorijske, te predstavlja i svojevrsni pregled domaćeg modernog i suvremenog kiparstva i slikarstva, u kontekstu umjetničkog razvoja na lokalnoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni te u svojem društvenopolitičkom kontekstu.