Pravo na obrazovanje jedno je od osnovnih prava svakoga djeteta. Obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju, započeto kao segre- girani sustav, doživjelo je različite reforme do suvremenih pristu- pa u obliku inkluzivnoga obrazovanja. Budući da su do danas zadržani i neki segregirani oblici obrazovanja, vodi se polemika u svezi s najboljim obrazovnim okružjem za učenike s različitim teškoćama. U ovome radu prikazana su relevantna istraživanja koja upućuju na pozitivne i nepovoljne aspekte inkluzivnoga i segregiranoga sustava. Dosadašnja istraživanja ukazuju na či- njenicu kako postoje brojne prepreke uspješnoj inkluziji učenika s teškoćama u razvoju u različitim obrazovnim sustavima. Može se zaključiti kako je nužna primjena individualna pristupa u pro- cjeni najboljega okružja za učenika s teškoćama u razvoju, uzi- majući u obzir kontekstualne čimbenike, što implicira procjenu kvalitete inkluzivnoga obrazovanja u određenome sociokulturnom kontekstu i lokalnoj sredini.