Članak se bavi odnosom tijela i osobnog identiteta te problematizira utjecaj strukturalnih faktora (kapitalizma i globalizacije) na pozicioniranje tijela u modernim društvima. Nalazimo da tijelo sve više postaje osobni projekt, predmet kreacije ali je istovremeno podložan unificirajućim i multikulturalnim tendencijama mijenjanja. Kreće se od pretpostavke kako globalna tržišta potiču standardizaciju potrošačkih navika i vrijednosti što se očituje i u načinima modifikacije tijela. Naglasak je stavljen na ekstenzivne metode modifikacije (estetska kirurgija) koji rezultiraju na dobnim, obiteljskim i rasno/etničkim distanciranjem. Trendovi mijenjanja tjelesnog izgleda rukovode se izgledom tjelesnih ideala koji kroz produkte kulturnih industrija vrše globalni utjecaj. Tako su uz “standardizaciju” i “vesternizaciju” tjelesnog izgleda prisutni i drugi, nehomogeni tipovi “standardizacija” tijela kao i postupci namjerne “groteskizacije”. U radu se pokazuje kako se ekstenzivne modifikacije tijela ne mogu promatrati izvan matrice rodne moći. Kako je ovaj problem česta tema (post)feminističkih teorija tako ovdje, kroz to gledište i njegovu kritiku, analiziraju i problematiziraju ekstremne modifikacije tijela prisutne u radovima francuske umjetnice Orlan koji pokazuju potencijal prema subverziji patrijarhalnih očekivanja spram žena.