Cilj ovog rada jeste razmotriti pojmove kôd i jezičko raslojavanje u sklopu analize djela Finnegans Wake Jamesa Joycea i Remainder Toma McCarthyja. Kôd se definira kao prijelaz iz područja mimeze u područje smisla. Analiza polazi od propitivanja žanrovskog određenja djela Finnegans Wake i Remainder, kao i statusa književnih likova u njima. Dokazuje se kako književni likovi u ta dva djela posjeduju “retorički kodiran identitet” i razmatraju se metode kojima je taj identitet postignut te učinci tih metoda. Pokazuje se na koji način je tehnika brikolaža primijenjena u Joyceovom i McCarthyjevom slučaju – te se ta tehnika povezuje sa pojmom koda. U zaključnom dijelu rada objašnjava se način na koji Joyceov i McCarthyjev tekst koriste književni jezik radi autorefleksije koda kojim su napisani. Shodno tome, kôd ostaje unutar područja mimeze (i ne zalazi u područje smisla). U radu se nudi teza o književnom jeziku kao performativu, čime se sugeriše promjena poimanja ontološkog statusa likova u književnom tekstu.