Slunj se prvi puta spominje krajem 14. st., sa svojim burgom knezova Krčkih – Frankopana, više crkava i franjevačkim samostanom. Osmanlijska ugroza tijekom 16. i 17. st. promijenila je slunjski kraj, a crkve su većinom stradale. Nakon oslobođenja od Osmanlija i mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Slunj je postao značajna utvrda na Krajini. Krajiški su inženjeri rješavali utvrđivanje Krajine, ostavivši više veduta, situacija i tlocrta Slunja i okolice. Na ovim grafikama i planovima prikazane su i stare slunjske crkve iako se prvenstveno željelo prikazati vojne građevine. Stare su slunjske crkve bile ruševine ili pak prilagođene potrebama obrane: bile su to crkve sv. Marije Magdalene, franjevačka crkva sv. Bernardina, crkva Svih svetih, župna crkva sv. Nikole u Cvitoviću (u srednjem vijeku to je Ladihović) te vjerojatno dvorska kapela u slunjskom burgu.