Duboka venska tromboza je drugi najčešći uzrok smrti bolesnika oboljelih od raka. Bolesnici oboljeli od zloćudne bolesti imaju veću sklonost zgrušavanju krvi i time veći rizik od tromboembolijskih komplikacija. Operacija, kemoterapija, radioterapija i imobilizacija tih bolesnika dodatno doprinose nastanku duboke venske tromboze. Imajući u vidu preoperativne i intraoperativne prognostičke čimbenike za nastanak duboke venske tromboze, u mogućnosti smo pravovremeno intervenirati i smanjiti moguće komplikacije. Niskomolekularni heparin se pokazao uspješnim u prevenciji i liječenju tromboembolijskih komplikacija, a nekoliko studija izvještava o duljem očekivanom preživljenju bolesnika oboljelih od zloćudne bolesti liječenih antikoagulantnom terapijom.