Djeca u riziku socijalne isključenosti (RSI) više su od prosjeka izložena riziku povrede njihova socio-emocionalnog i psiho-fizičkog integriteta. To su djeca odstupajućeg razvojnog i/ili psihofizičkog statusa, izložena neprimjerenim uvjetima odrastanja i/ili djeca u obiteljima manjinskog kulturnog identiteta. Izloženost RSI-ju povezuje se s lošijim obrazovnim ishodima, nižim socio-emocionalnim kompetencijama, psihičkim poteškoćama, asocijalnim/ili ovisničkim ponašanjima. Prethodna istraživanja nalaze da je 7 do 10 % djece predškolske dobi u RSI-ju. Istraživanja u Hrvatskoj pokazuju kako je 21,1 % djece predškolske dobi u jednom od RSI-ja dok je 13,2 % djece u dvama ili više RSI-ja (http://morenec.ufzg.hr/).Uključenost djece u RPOO ističe se kao instrument prevencije obrazovnog siromaštva i jedan od prediktora dobrobiti djece. Sama uključenost nije dostatna te su kvaliteta RPOO sustava i proces značajniji indikatori dobrobiti. Nažalost, samo 30 % RPOO ustanova ima standardiziranu proceduru procjene rizika djece te organiziranu potporu djeci i obiteljima. Samo 20 % odgajatelja procjenjuje da su educirani za (neki) od oblika podrške djecu u RSI-ju.