Novorođenče ima ograničeni repertoar iskazivanja teškoća, pa su konvulzije često jedina neurološka manifestacija ozbiljne bolesti središnjeg živčanog sustava ili pratećega podliježećeg poremećaja. Incidencija neonatalnih konvulzija kreće se od 3,5-4,4/1000 živorođene djece s tendencijom povećanja smanjenjem životne dobi. Konvulzije koje se dogode nezrelom mozgu mogu uzrokovati ireverzibilne promjene neuronskih sinapsa i tako mogu biti odgovorne za razvojne poremećaje mozga, što čini podlogu za nastavak konvulzija. S obzirom na kliničku sliku, EEG promjene kao i kasniju prognozu dijelimo ih na dobroćudne i teške.epileptičke sindrome. One mogu bit uzrokovane genetskim poremećajima kao što su konvulzije ovisne o piridoksinu, neketotična hiperglicinemia, nedostatak sulfitne oksidaze, konvulzije koje reagiraju na folnu kiselinu i nedostatak protein- transportera glukoze (GLUT-1 deficiency) te benigne obiteljske konvulzije zbog poremećaja kalijevih kanala. Konvulzije izazvane ovim poremećajima često su refrakterne na uobičajenu antiepileptičku terapiju. Rana dijagnoza novorođenačkih konvulzija je važna, jer često otkriva prisutnost teških strukturalnih poremećaja mozga koji u podlozi imaju genetski poremećaj i zahtijevaju specifično liječenje.