U ovom tekstu argumentiram da συλλογισμός ne treba shvaćati (prevoditi) kao dedukciju ili valjani argument. Takva praksa ignorira višestruko slojeviti Aristotelov logički poduhvat u Prvoj Analitici. U vrlo uskom smislu συλλογισμοί su samo podklase valjanih argumenata, dok se dedukcija može također konstruirati i pomoću nesilogističkih pravila. Aristotelov je primarni cilj uspostaviti pouzdani i potpuni deduktivni sustav za znanstvene demonstracije. Suprotno tendencijama u klasičnoj logici, Aristotel nije zainteresiran samo za određivanje valjanosti, već za pronalazak takvih formalnih obrazaca koji osiguravaju valjanost uz snagu uvjeravanja – a takvi su obrasci upravo συλλογισμοί. Prema tome, poznavanje je silogistike korisno za širi kontekst uvjeravanja.