U ovom se članku kritički osvrćemo na neke teze profesora političkih znanosti Jovana Mirića (1934 — 2015) objavljene u knjizi Sve se mijenja, kriza ostaje (2018). Ta je knjiga zbornik članaka, eseja i intervjua koje je profesor Mirić napisao i objavio u razdoblju od 1983. do 2011. godine u raznim novinama i časopisima. Teme kojima se bavio su: kriza jugoslavenskog samoupravnog socijalizma, problematika ratnog sukoba Srba i Hrvata te nacionalno-manjinski status Srba u Hrvatskoj. Prateći Mirićev dugogodišnji intelektualni razvoj i pristup promijenjenim okolnostima, kritički se može pristupiti sljedećim momentima: 1.) Kasnih 1980-ih postupno Mirićevo prelaženje na pozicije liberalne demokracije prožeto je kontradiktornim odnosom prema ranijem zastupanju samoupravnog socijalizma; 2.) Neke tekstove karakterizira teza o “dva totalitarizma” (komunistički i nacionalistički), čime Mirić umanjuje modernističko-emancipatorne tekovine socijalizma; 3.) Mirićev odnos prema sukobu između Srba i Hrvata proveden je s dosljedno antinacionalističkih pozicija, no ostaje nejasno zalaže li se i u kojim situacijama za građanski ili etnički princip u pristupu rješavanja problema. Unatoč primjetnim promjenama okolnosti i pristupa tim okolnostima, Jovan Mirić zadržao je kontinuitet vlastite kritičnosti – jednako kao što taj kontinuitet ima i kriza – sve se mijenja, no ostaju kriza i kritika.