U ovoj kratkoj raspravi o odnosu religioznosti i medicinske etike ističe se kako sekularna medicina mora biti otvorena za raspravu s različitim duhovnim i moralnim stanovištima, kako je to navodio već sv. Augustin. Monoteizam, navlastito katoličanstvo, donosi u ovo područje osobito vrijedne poglede na ljudsko biće i na moralne dvojbe, pružajući transcendentni sadržaj i teorijsku potku za procjenu ljudskog dostojanstva pa poziva agnostike i ateiste zajedno sa svim vjernicima za okrugli stol. Premda je dvojbeno mogu li se vjerski obredi izravno primijeniti u zdravstvene svrhe, većina će se brzo složiti da je osobna autonomija ipak ograničena društvenim obvezama i zaštitom slabijih, a prednost će dati vrlinama poput mudrosti i samilosti pred odlikama poput oštroumnosti i dobrog izgleda. Nadajmo se nastavku dijaloga.