Akupunktura je starokineska metoda liječenja s pomoću igala koje se zabadaju u točno određene točke na koži. Počela se primjenjivati u Kini, a prva knjiga u kojoj se opisuje datira iz 475. godine pr. Kr. Godine 1979. Svjetska zdravstvena organizacija sastavila je listu od 43 bolesti u kojima se akupunktura pokazala korisnom. Na konferenciji National Institute of Health održanoj 1997. godine pregledano je više od 2000 znanstvenih studija o temi akupunkture te je zaključeno da postoje dokazi koji podupiru primjenu akupunkture kao adjuvantne metode liječenja. Postoji nekoliko različitih teorija o mehanizmima djelovanja akupunkture. Studije sugeriraju da akupunktura dovodi do inhibicije transmisije boli u središnji živčani sustav stimulacijom aferentnih A-delta i C-vlakana te dovodi do neuromodulacije. Također dovodi do otpuštanja antialgogenih tvari uključujući endorfine. Akupunktura je iznimno sigurna metoda. Najčešće su nuspojave blage i uključuju manje modrice ili krvarenje na mjestu uboda, pogoršanje postojećih simptoma, pospanost, opuštanje ili euforiju (koja se često doživljava kao nešto ugodno) i bol na mjestu uboda igle. Godine 2016. objavljeni su u Cochraneovoj bazi pregledni radovi koji su potvrdili učinkovitost akupunkture u profilaksi epizodične tenzijske i migrenske glavobolje. Neupitno je da je akupunktura metoda stara 5000 godina i da se i dalje primjenjuje u terapiji različitih bolnih sindroma te je predmet izučavanja mnogih studija, za razliku od brojnih farmakoloških i nefarmakoloških metoda koje su bile jako popularne nekoliko godina ili desetljeća te su zatim potpuno izbačene iz primjene zbog nedjelotvornosti i nuspojava.