Rješavanje problema kemijske procesne industrije potaklo je stvaranje nove znanstvene discipline koja raspolaže vlastitim alatima (paradigmama) temeljenim na znanstvenim spoznajama različitih disciplina. Nova disciplina, kemijsko inženjerstvo, omogućava početkom dvadesetog stoljeća analizu različitih procesa petrokemijske i velike kemijske industrije, dijeleći ih na manji broj jediničnih operacija. Kasnije, kemijsko inženjerstvo proširuje koncepciju jediničnih operacija, dijeleći proces do sve niže i niže razine, primjenom u reakcijskom inženjerstvu. Istodobno, potreba za optimiranjem procesa uključuje sustavski pristup. Umjesto traženja detalja, sintezom procesa osmišljavaju se više razine organizacije. Primjena računala postaje ključni element pri modeliranju i vođenju procesa. Metode kemijskog inženjerstva šire se i na druga područja, pri čemu disciplina zadržava iste temeljne karakteristike. Promjene na globalnom tržištu potiču nove trendove u istraživanju i evoluciju u poučavanju, jer razvoj proizvoda definiranih uporabnih svojstava postaje ključno područje djelovanja, koje podrazumijeva integrirani pristup pojavama i procesima koji se odvijaju u različitim veličinskim mjerilima radi moguće pretvorbe molekula u korisni proizvod na procesnoj razini. Naglasak je na prikazu razvoja discipline u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na osobe koje su u pojedinim razdobljima najviše pridonijele prihvatu i širenju novih spoznaja.