Svrha: Željela se istražiti stabilnost implantata nakon podizanja dna sinusa i primjene dvaju nadomjesnih materijala te dobivene rezultate usporediti s implantatima postavljenima u neaugmentirani lateralni dio gornje čeljusti. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno na 44 zdrava pacijenta s indikacijom za podizanje dna sinusa (ispitivana skupina). Nakon podizanja dna sinusa i primjene čistog beta trikalcijeva fosfata postavljeno je 46 implantata, a 39 je ugrađeno nakon augmentacije sa 60-postotnim hidroksiapatitom i 40-postotnim beta trikalcijevim fosfatom. U kontrolnoj skupini bilo je 48 zdravih pacijenata kojima je 85 implantata postavljeno u neaugmentirani lateralni dio gornje čeljusti. Svim ispitanicima ugrađeni su implantati Astra Tech OsseoSpeed. Njihova stabilnost određivala se metodom analize rezonantne frekvencije. Na temelju triju mjerenja izračunat je kvocijent stabilnosti implantata (ISQ). Rezultati: Nije pronađena statistički značajna razlika u ISQ-vrijednosti između implantata koji su postavljeni augmentacijskim postupkom i onih bez njega (p=0,789). Statistički značajna razlika nije uočena ni kada su ISQ-vrijednosti implantata postavljenih nakon pojedinog nadomjesnog materijala uspoređene s ISQ-vrijednostima odgovarajućih implantata u neaugmentiranoj kosti (p=0,697 i p=0,402). Zaključak: Ovo istraživanje pokazalo je da je stabilnost implantata usporediva između implantata koji su postavljeni u lateralni dio gornje čeljusti, neovisno o podizanju dna sinusa i nadomjesnom materijalu. Implantati ugrađeni u augmentirani lateralni dio gornje čeljusti mogu se predvidivo protetski opskrbiti kao i implantati postavljeni u neaugmentiranu gornju čeljust.