Svrha istraživanja bila je izmjeriti i usporediti unutarnju stabilnost boje triju svjetlosnopolimerizirajućih materijala i jednoga kemijski stvrdnjavajućeg nakon njihova ubrzanog starenja. Materijali i metode: Testovi za stabilnost boja obavljeni su na svjetlosnopolimerizirajućim kompozitima – nanopunjenju Filtek Supreme XT (3M ESPE), nanohibridu Tetric Evo Ceram (Ivoclar Vivadent) i mikrohibridu Herculite XRV (Kerr) te na samopolimerizirajućem kompozitu Bisfil II (Bisco). Svi uzorci bili su uronjeni u destiliranu vodu (37°C) i držani u tamnoj posudi 24 sata. Nakon toga podijeljeni su u tri skupine. Postupak ubrzanog starenja proveden je prema dvama protokolima – u vodenoj kupelji na 60°C i prema ISO-u 7491. Uzorci iz kontrolne skupine držani su u destiliranoj vodi 30 dana na temperaturi od 37°C. Razlike u boji – ΔE, računale su se iz koordinata CIE L*a*b* izmjerenih spektrofotometrom nasuprot bijeloj pozadini prije postupka starenja uzoraka i poslije njega. Razina osjetljivosti boje postavljena je na 1, a prihvatljivi šum na 3,5. Statistička analiza obavljena je uparenim t-testom i ANOVA-om (p≤0,05). Rezultati: Svi ispitani materijali pokazali su klinički neprihvatljive promjene boje nakon ubrzanog starenja u vodenoj kupelji, a fotostarenjem nastala je vidljiva promjena boje kod svih svjetlosnopolimerizirajućih kompozita. Nanokompozitni materijali značajno su promijenili boju i u kontrolnoj skupini. Zaključak: Unutarnja stabilnost boje testiranih materijala ovisi o uvjetima starenja i vrsti dentalnog kompozita. Kemijski stvrdnjavajući kompoziti pokazali su tijekom fotostarenja bolju stabilnost.