Glavni cilj istraživanja je utvrditi genetsku raznolikost unutar prirodne populacije rizobija koji noduliraju stočni grašak na području sjeverozapadne Hrvatske te procijeniti njihovu simbioznu učinkovitost. Identifikacija srodnih bakterijskih sojeva provedena je primjenom RAPD i rep-PCR metode te na osnovi razlika u nodulacijskoj nodD genskoj regiji putem PCR-RFLP metode. Dokazano je da se autohtoni sojevi međusobno značajno razlikuju kao i od referentnih sojeva Rhizobium leguminosarum bv. viciae korištenih u ovim istraživanjima. Na osnovu nodulacijskih gena primjenom PCR-RFLP metode utvrđeno je da većina izolata ima istu ili vrlo sličnu nodulacijsku nodD regiju osim izolata K22 i K23. Vegetacijski pokus u stakleniku postavljen je u svrhu procjene simbiozne učinkovitosti sojeva. Najveća masa suhe tvari kvržica utvrđena je primjenom izolata K23, K22, K17 i K20 što ukazuje na njihovu visoku infektivnost i nodulacijsku sposobnost. Signifikantno veći prinos zelene mase i suhe tvari nadzemnog dijela biljke, ostvaren je uz bakterizaciju s dva autohtona soja K26 i K16 koji su pokazali potencijalno visoku simbioznu učinkovitost u usporedbi s ostalim istraživanim sojevima.