Poznavanje koeficijenta propusnosti tla važno je u različitim znanstvenim područjima: hidrologiji i hidrogeologiji, geotehnici, geotehničkome inženjerstvu okoliša i drugim. S obzirom na različite ciljeve koje treba postići određenim inženjerskih zahvatom, prilagođavaju se uvjeti u kojima se laboratorijski određuje koeficijent propusnosti tla poput veličine hidrauličkoga gradijenta, primijenjenih naprezanja, vrste ispitnoga fluida i slično, a prilagođava se i potrebna preciznost njegove odredbe. Osim toga, koeficijent propusnosti svojstvo je tla koje ima najveći raspon mogućih vrijednosti. Moguće ga je odrediti različitim laboratorijskim i terenskim metodama te primjenom poznatih empirijskih korelacija uz korištenje podataka o granulometrijskome sastavu porozne sredine. U ovome radu prikazani su rezultati laboratorijskih ispitivanja koeficijenta propusnosti metodom sa stalnom razlikom potencijala i korištenjem permeametra te su uspoređeni s koeficijentom propusnosti dobivenim upotrebom većega broja empirijskih korelacija. Korišteni su uzorci pripremljeni u laboratoriju miješanjem različitih prethodno pripremljenih frakcija tla, kako bi se mogao utvrditi utjecaj graduiranosti tla i veličine čestica na koeficijent propusnosti tla. U radu je pokazano kako se ne može dobiti dovoljno pouzdan koeficijent propusnosti tla samo korištenjem empirijskih korelacija. Iako je područje primjene određene korelacijske veze bilo zadovoljeno, izračunani koeficijenti propusnosti u nekim slučajevima znatno su se razlikovali od onih izmjerenih u laboratoriju. Svaka od gore navedenih metoda ima svoje prednosti i nedostatke te je tek upotrebom dviju ili više metoda moguće dobiti projektni parameter tla koji je dovoljno pouzdan.