Aktualnost misli Friedricha Nietzschea ogleda se u kritici masovne kulture, društva, države te znanstvenih metoda koje su kasnije imale značajan utjecaj na diskurs moderne. Masovna kultura temelj je moderne društvene realnosti kao snage dekadencije i nihilizma, koja unazađuje autentičnu, a stvara mediokritetsku kulturu. Nietzsche se protivi »kulturi« koja podrazumijeva transcendenciju i sublimaciju »prirode« u oblike »moralnih« ideala i poziva na prirodno življenje, bez štetnih kulturnih utjecaja koji su prepreka za vođenje zdravih ljudskih života. Ideja nihilizma, prisutna u kulturi, relevantna je za našu suvremenost jer se očituje kao gubitak osjećaja dubine ili značaja života sâmog koji je, kao i priroda, kaos, bez strukture i bez empirijskoga dokaza. Za razumijevanje znanstvene revolucije i njezinoga zapanjujuće razornog tempa u visokotehnološkim laboratorijima našega globalnog istraživačkog ekosistema, aktualna je Nietzscheova perspektiva koja demistificira znanost, u prvom redu pozitivizam i naturalizam, posvećenu nametanju istine temeljene na znanstveno verificiranom znanju. Znanstvena tumačenja i konstrukcije napori su da se ovlada prirodom i »humanizira« ju se, prilagodbom kaosa prirode našim antropomorfnim očekivanjima, potrebama i brigama, čineći tako kaotičnu prirodu predvidljivom. Radom se dokazuje da je Nietzscheova kritika kulturalizma i naturalizma utemeljena na viđenju života »posljednjega čovjeka« koji odbacuje kulturu samonadvladavanja i umanjuje strah od neizvjesnog i iznenadnog, te živi u okviru stvarnosti kakvu predočava znanstvena zajednica. U životu suvremenog čovjeka volja za životom samo se održava jer joj nedostaje volja za moć. The topicality of Friedrich Nietzsche’s thought is reflected in his critique of mass culture, society and the state, and scientific methods, which later had a significant impact on modern discourse. Mass culture is the foundation of modern social reality as a force of decadence and nihilism that degrades the authentic and creates a mediocre culture. Nietzsche opposed a “culture” that implies a transcendence and sublimation of “nature” into the forms of “moral” ideals, and he called for a natural life without harmful cultural influences that are an obstacle to a healthy human life. The idea of nihilism present in culture is relevant to our time because it manifests as a loss of depth or meaning in life itself, which, like nature, is chaos, without structure or empirical evidence. To understand the scientific revolution and its impressively devastating pace in the high-tech laboratories of our global research ecosystem, relevant is Nietzsche’s perspective aimed at demystifying science, especially positivism and naturalism, which seek to impose truth based on scientifically verified knowledge. Scientific interpretations and constructions are efforts to control and “humanise” nature by adapting chaos to our anthropomorphic expectations, needs, and concerns and making chaotic nature predictable. The paper shows that Nietzsche’s critique of culturalism and naturalism is based on the vision of the life of the “last man human” who rejects the culture of self-overcoming and dismantles reduces the fear of the uncertain and sudden and lives enframed in reality as presented by the scientific community. In the life of the contemporary human being, the will to live is merely maintained because he lacks the will to power.