U ožujku 2020. godine vrata hrvatskih muzeja zatvorena su na nekoliko tjedana kako bi se spriječilo širenje bolesti COVID-19. Razdoblje fizičke zatvorenosti dodatno se produžilo za pojedine zagrebačke muzeje teško stradale u potresu. Nakon otvaranja, kao i u mnogim drugim muzejima u Europi i svijetu, fizičke posjete i dalje su smanjene i muzeji bilježe drastičan pad posjetitelja te financijske gubitke. Kao odgovor na trenutnu situaciju, s ciljem nastavka ispunjavanja svoje društvene, kulturne i obrazovne funkcije, muzeji su se okrenuli internetu i društvenim mrežama kao mjestima za dijalog s korisnicima, diseminaciju sadržaja i prezentaciju događanja koja se ne mogu fizički organizirati. Mnogi muzeji posvetili su se stvaranju internetskih resursa poput digitalnih izložbi, virtualnih tura, materijala za e-učenje, internetskih konferencija te se na različite načine i na različitim platformama nastoje povezati sa svojom publikom. Cilj ovog rada bio je istražiti kako su hrvatski muzeji korištenjem digitalnih medija prilagodili svoje usluge i sadržaje novim uvjetima poslovanja. U radu su analizirane i vrednovane aktivnosti muzeja na mrežnim stranicama i društvenim mrežama u godini dana od početka pandemije. Rezultati ukazuju na kvantitativno kao i kvalitativno bogatu internetsku prisutnost muzeja, koja bi mogla značiti početak nove ere u digitalnoj komunikaciji i diseminaciji baštinskih sadržaja. Istraživanje zaključuje da je digitalizacija aktivnosti muzeja nužna za buduću održivost muzejskih funkcija te potiče daljnja razmišljanja o smjeru digitalnog pristupa kulturi i baštini.