Epidemija popustljivog odgoja kojeg karakterizira pretjerano davanje (igračaka, odjeće, aktivnosti), prezaštićivanje djece i slaba obiteljska struktura (nejasne uloge članova obitelji i nepoštovanje pravila) uzima svoj danak. Djeca i mladi su psihološki neotporni: primjerice, razvijaju samopoštovanje i samopouzdanje bez pokrića, nisu u stanju odgoditi zadovoljenje potreba (žele sve odmah i sada). U sudaru sa životnim izazovima to ih čini psihološki neotpornima. Longitudinalna istraživanja pokazuju da su u svojoj odrasloj dobi pretežno usmjereni na materijalističke životne ciljeve, manje su empatični, manje sretni i zahvalni. Nažalost, odgojno-obrazovni proces u školi nerijetko slijedi trend popustljivosti: ukinuto je razvrstavanje prema uspjehu i sposobnostima, napustilo se testiranje inteligencije, masovna je inflacija odličnih ocjena, nastava se prilagođava najnižoj razini učenja, napornoga rada ima sve manje. Ukratko, koriste se sve moguće taktike da bi se zaštitio osjećaj samopoštovanja djece koju bi inače zasjenila druga djeca. Smatra se (pogrešno) da se time dobilo više nego što su izgubila djeca koja bi mogla briljirati. U članku će biti riječi o konkretnim odgojnim postupcima koji pridonose psihološkoj neotpornosti djece i mladih, te o već dokazanim intervencijama u razvijanju psihološke otpornosti.