Analizom odgovora sudionika na česticama Skale akulturacije gluhih (Maxwell-McCaw i Zea, 2011) željeli smo steći detaljniji uvid u osjećaj pripadnosti zajednici Gluhih odnosno čujućih, u sklonosti gluhih i nagluhih osoba prema svakoj od dviju kultura, aktivnostima sudjelovanja u životima dviju kultura, kulturalnim znanjima o jednoj odnosno drugoj kulturi i samoprocjeni ovladanosti jezikom svake od njih, posebno u odnosu i na različite stupnjeve oštećenja sluha (laka, umjerena i teška nagluhost te gluhoća). U istraživanje su bile uključene 443 osobe, u dobi od 18 do 87 godina, oba spola, iz 17 gradova u Republici Hrvatskoj (31 lako nagluha osoba, 57 umjereno nagluhih, 69 teško nagluhih, 256 gluhih te 30 osoba s umjetnom pužnicom). Ispitivanje razine akulturacije gluhih i nagluhih osoba u kulturu Gluhih odnosno čujućih, provedeno je primjenom Skale akulturacije gluhih DAS (Deaf Acculturation Scale, Maxwell-McCow i Zea, 2011). Analiza odgovora pokazuje da i gluhe i nagluhe osobe značajno više teže identifikaciji sa zajednicom Gluhih nego sa zajednicom čujućih, osim lako nagluhih osoba, kod kojih ne postoje razlike u identifikaciji. I gluhe i nagluhe osobe (osim onih s umjetnom pužnicom) u značajno većoj mjeri sudjeluju u aktivnostima zajednice Gluhih nego čujućih. Međutim, društvo drugih gluhih i nagluhih osoba preferiraju gluhe osobe, a kod nagluhih osoba i osoba s umjetnom pužnicom nisu utvrđene značajne razlike u kulturnim preferencijama. Svi sudionici posjeduju više znanja o kulturi čujućih nego o kulturi Gluhih, no značajno više lako i umjereno nagluhe osobe. Gluhe osobe značajno su boljom procijenile svoju kompetenciju u znakovnom nego u govornom jeziku, a nagluhe osobe i osobe s UP svoje kompetencije u dvama jezicima procjenjuju podjednakima. Ovi rezultati idu u prilog i dodatno objašnjavaju rezultate prethodnih istraživanja, po kojima nagluhe osobe i osobe s umjetnom pužnicom u većoj mjeri od gluhih osoba tendiraju dvokulturnom i čujućem identitetu. Razmatraju se praktične implikacije dobivenih rezultata te se elaborira trenutna situacija u kulturi Gluhih u Hrvatskoj. Using the Deaf Acculturation Scale - DAS (Maxwell-McCow i Zea, 2011), this study aimed to explore deaf and hard-of-hearing people’s sense of belonging in Deaf and hearing communities in more detail. In addition, it examined the cultural preferences of deaf and hard-of-hearing people and their participation in the activities of both cultures, their cultural knowledge regarding the two cultures, and their perceived competence in sign- and majority languages, with particular regard to their hearing status. The research sample consisted of 443 deaf and hard-of-hearing persons (31 mildly and 57 moderately hearing impaired persons, 69 severely deaf persons, 256 profoundly deaf persons and 30 persons with cochlear implants) from 17 Croatian cities. The results demonstrate that deaf and hard-of-hearing persons (except those who are mildly hearing impaired) tend to identify with Deaf culture to a greater extent than hearing culture. Both deaf and hard-of-hearing persons (except those with CI) participate in the activities of Deaf culture to a much greater extent than those of hearing culture. However, only deaf persons expressed a significantly higher level of preference for Deaf culture in comparison to hearing culture. All participants exhibited a higher level of cultural knowledge of hearing rather than Deaf culture, but the difference was statistically significant only for mildly and moderately hearing impaired persons. In deaf participants, the perceived language competence was significantly higher for sign language rather than for the majority language. All other participant groups assessed their competence in both languages to be equal. The results of this research imply that the majority of deaf and hard-of-hearing people identify strongly with Deaf culture and participate in it regularly. At the same time, it is evident that hard-of-hearing persons and CI users have a higher level of bi-cultural and hearing acculturation. The practical implications of the results obtained, as well as the current status of Deaf culture in Croatia, are elaborated in this paper.