Higher education lecturers go through a long developmental path from graduate students to academic title of professor. On this path, the most delicate period is the retirement. The age of 60 or 65, which is approximately the same as the retirement age in most developed countries, is supposed to be the onset of old age. Today, when we live longer and healthier, irreparable damage would occur if society and the state didn’t take advantage of the knowledge, wisdom and skills that senior professors have accumulated throughout their careers. The vast majority of senior professors could still contribute and participate in the development of society. In our article, we presented the results of a survey regarding the academic and life activities of senior professors, members of the Center for Retired and Distinguished higher education teachers of the University of Maribor. The results showed that the vast majority of retired and professors emeriti were still active in academic life and contributed to the development and functioning of the University. Visokoškolski učitelji prolaze dugi razvojni put od diplomanta do profesora. Na tom putu je jedno od najdelikatnijih razdoblja odlazak u mirovinu. Starost od 60 ili 65 godina, otprilike ista kao i starost za umirovljenje u većini razvijenih zemalja, označava početak starosti. Danas, kada živimo duže i zdravije, događa se nepopravljiva šteta ako društvo i država ne iskoriste znanje, mudrost i vještine koje je starija generacija akademika akumulirala tijekom svoje karijere. Velika većina starijih profesora može doprinijeti i sudjelovati u razvoju društva. U ovom članku prikazujemo rezultate istraživanja o akademskim i životnim aktivnostima članova Centra za umirovljene i zaslužne profesore Sveučilišta u Mariboru. Rezultati istraživanja pokazuju da je velika većina umirovljenih i zaslužnih profesora aktivna u akademskom životu i konstruktivno doprinosi razvoju i djelovanju Sveučilišta.