The social doctrine of the Church involves greater commitment and engagement of the Church in social problems as well as the promotion of relationships that serve justice and peace. The Catholic Church first began relating mass media to its social teaching in the 19th century. As the Church aimed at a broader scope of public, it dealt with means of social communication and examined it through numerous sources – papal encyclicals, conciliar and episcopal documents. The relationship between the Catholic Church and the media is not simple. Approaches to ethics, morality, responsibility and dignity of human beings are sometimes different in media reports and in the aims of the Church in its social doctrine which should provide all members of the society with a sense of direction and instruction for everyday actions. Through the documents presented here, the Church has shown a readiness to face the media as well as the possibility to use them for advancing justice, truth, peace and freedom. Kao teološko-filozofsko promišljanje o čovjeku i njegovu životu u društvu, socijalni nauk Crkve proizlazi iz papinskih, biskupskih i koncilskih dokumenata. Stoga su glavne teme socijalnog nauka Crkve ljudska osoba, društvena solidarnost i supsidijarnost. U tom nauku, a u svjetlu kršćanskog poimanja ljudske osobe te načela solidarnosti i subsidijarnosti, nude se kršćanski odgovori na neka teška i zamršena pitanja, među kojima se, već više od stotinu godina, ističe tzv. socijalno pitanje, a od druge polovine 20. stoljeća i pitanje uloga koje imaju sredstva društvene komunikacije, mass media. U ovom članku se pokazuje kako odnos Katoličke crkve i medija nije jednostavan: kako se taj nauk izrazio u doba „borbe protiv modernizma“, kako nakon pojave industrijske revolucije, a kako u ‘informacijsko doba’ koje još traje. Može se vidjeti da je pristup etici, moralu, odgovornosti i dostojanstvu ljudske osobe u mainstream medijskom prostoru često oprečno različit od odgovora koje nudi Crkva. Da mediji informaciju u tom prostoru samo ne prenose, nego da ga i stvaraju. Za Crkvu, gledajući njezin socijalni nauk koji bi trebao služiti svim članovima društva kao orijentir i uputa za svakodnevno djelovanje, važno je istinito i cjelovito prenošenje informacija. Kroz ovdje pobrojane dokumente može se vidjeti da Crkva pokazuje spremnost na suočavanje s medijskim izazovima, jednako kao i za mogućnost njihova korištenja u promicanju socijalne pravde, istine, mira i slobode u traženju zajedničkog dobra.