Pojmovi pandemijskih društvenih praksi, kapitala i ekonomije brige uokviruju ovaj rad koji se bavi osjećajima, mislima i praksama žena tijekom karantene u prvom valu pandemije bolesti COVID-19 u travnju 2020. godine u Hrvatskoj. Temelji se na uvidima dobivenima online istraživanjem u kojem je sudjelovalo 213 visokoobrazovanih žena različite dobi. Postavljena pitanja bila su otvorena i omogućavala prikupljanje osobnih narativa: tražene su ključne riječi za koje sudionice smatraju da dobro opisuju svijet, njihovu obitelj i prijatelje te njih same za vrijeme pandemije kao i iskustva svakodnevnice i razmišljanja o vlastitom životu i budućnosti u kontekstu pandemije. Nalazi ovog istraživanja pokazuju da responzivne pandemijske prakse prožimaju svakodnevnicu žena u karanteni, da su njihovi životi u karanteni rutinirani, emotivno kompleksni, kao i da su žene s malom djecom premorene i preopterećene te da karantena naglašava rodne nejednakosti. Odgovori sudionica također ilustriraju otpornost u kriznoj situaciji zahvaljujući dostupnim materijalnim resursima, ali i kako su neke od njih u prekarnim pozicijama i zabrinute za moguću nepovoljnu promjenu svog ekonomskog statusa. Otpornosti nekih od njih doprinose i kvalitetni odnosi s drugima kao i njihovi hobiji, koji uključuju vježbanje online joge ili pak online kulturne sadržaje. Učinci pandemije prema našim sugovornicama mogu uključivati ekonomsku krizu, produbljivanje nejednakosti, ograničenja ljudskih sloboda te otuđenost među ljudima, ali i veću brigu za prirodu, politički i ekonomski zaokret prema održivijem društvu te jačanje solidarnosti.