Istraživači javnih politika od druge polovice 20. stoljeća sve više analitičke pažnje posvećuju prijenosu javnih politika iz jednog političkog djelokruga u drugi. Pritom se koriste konceptima poput difuzije, konvergencije i transfera javnih politika. Transfer javnih politika, najmlaði od navedenih pristupa, dobiva na zamahu nakon druge polovice devedesetih godina prošlog stoljeća te je u posljednjih dvadeset godina izrastao u respektabilan, naveliko citiran i korišten istraživački pristup. Ovaj se rad može shvatiti kao historijat istraživanja prijenosa javnih politika izmeðu političkih djelokruga. Pored pregleda evolucije pristupa ponudit će se i izvorna sistematizacija i demarkacija različitih studija. Rad se zaključuje uvidom kako su studije transfera distinktivne u odnosu na studije konvergencije i difuzije. Odlikuje ih procesni analitički fokus, usmjerenost na razumijevanje djelovanja aktera, kvalitativna metodologija te korištenje malih uzoraka. U radu se zastupa mišljenje kako su studije transfera javnih politika izvrstan heuristički alat jer omogućuju multidimenzionalno istraživanje procesa stvaranja javnih politika.