Jedno od glavnih pitanja s kojima se suočavaju gradovi u postindustrijskim društvima jest kako i na koji način, nakon propasti industrije, potaknuti novi društveno- ekonomski i kulturni razvoj. To je pitanje od posebne važnosti u sredinama u kojima je došlo do propasti industrije i koje se suočavaju s brojnim gospodarskim i socijalnim izazovima. U Hrvatskoj to je primjer Ličkog Osika, planski izgrađenog industrijskog grada neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Kroz istraživanje elemenata urbanističko-arhitektonskog naslijeđa u radu se utvrđuju činitelji lokalnog identiteta Ličkog Osika. S obzirom da prostorni identitet zadire i u osobnu percepciju, provedena je anketa među rezidentima i nerezidentima kako bi se istražila percepcija prostornog identiteta te utvrdili potencijali kulturnog naslijeđa u funkciji razvoja. Posebno se istražuju potencijali urbanističko-arhitektonskog naslijeđa Ličkog Osika za razvoj kulturnog turizma.