Within the frame of the concept of inclusive education in which the active participation of students with disabilities and individualized support of great importance to educational success and personal satisfaction of students, we applied and evaluated the MAPS technique of person-centered approach to planning for the student of the 5th-grade elementary school. The study was conducted as a case study for a student with disabilities with a total of 14 respondents of whom 10 adults and four fifth grade students. The data were collected through interviews with all participants and observation of the student for whom MAPS was applied. By qualitative data processing, we gained a clearer insight into the subjective experiences and emotions of the participants. Those are divided into 5 thematic areas. A positive contribution to person-centred planning on the quality of life of students with disabilities (greater acceptance of pupils in the classroom environment, development of student social and communication skills, friendship, leisure time) has been noted, which can contribute to the easier adaptation of student to the demands placed by higher classes elementary schools. The conducted research indicates the importance of using MAPS as a way of individualized support for students with disabilities. At the same time, it emphasized the necessity of participation of students with disabilities and their peers in the planning and the implementation of MAPS process. MAPS technique of person-centered planning is a good example of inclusive practice in the general educational system. Polazeći od koncepta inkluzivnog obrazovanja u kojem je aktivna participacija učenika s teškoćama u razvoju i individualizirana podrška od velikog značenja za odgojno obrazovni uspjeh i osobno zadovoljstvo učenika, primijenili smo i pokušali procijeniti uspješnost MAPS tehnike osobno usmjerenog planiranja za učenika 5. razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno kao studija slučaja za jednog učenika s teškoćama u razvoju, sudjelovalo je 14 sudionika, 10 odraslih osoba i četiri učenika 5. razreda, od kojih je jedan učenik s teškoćama. Podaci su prikupljeni intervjuima sa svim sudionicima te opservacijom učenika za kojega je MAPS tehnika primijenjena. Objedinjavanjem i kvalitativnom obradom podataka dobili smo jasniji uvid u subjektivna iskustva i emocije sudionika koja su razvrstana u pet tematskih područja. Uočen je pozitivan učinak primjene osobno usmjerenog planiranja na dobrobit i kvalitetu života učenika s teškoćama u razvoju (veća prihvaćenost učenika u razrednom okruženju, razvoj učenikovih socijalnih i komunikacijskih vještina, učvršćivanje prijateljstva, druženje u slobodno vrijeme), što može pridonijeti lakšoj prilagodbi učenika na zahtjeve koje postavljaju viši razredi osnovne škole. Provedeno istraživanje ukazuje na važnost primjene MAPS tehnike kao načina individualizirane potpore te istovremeno ističe važnost participacije učenika s teškoćama u razvoju i njegovih vršnjaka u procesu planiranja i provođenju inkluzivne prakse u odgojno-obrazovnom sustavu.