Ruralni mladi jedna su od prioritetnih skupina u okviru europskih politika za mlade te sastavni dio teorije neoendogenog razvoja. Cilj ovog članka je analizirati djelovanje organizacija mladih i za mlade (OMM) u ruralnom području Ličko-senjske i Zadarske županije te u kojoj su mjeri one aktivni sudionik u lokalnom razvoju te s kojim se preprekama suočavaju. Koristeći metodološki okvir studije slučaja, članak prikazuje nalaze polustrukturiranih intervjua s ključnim akterima civilnog društva koji rade s mladima na istraživanom području kroz pregled aktivnosti i projekata koje provode te analizu prepreka i perspektiva za daljini razvoj aktera koji rade s mladima. OMM se često suočavaju s nerazumijevanjem jedinica lokalne i regionalne samouprave pri čemu se zanemaruje demokratski potencijal suradnje aktera u lokalnom, kulturnom, ekonomskom i političkom razvoju predmetnih zajednica. Nadalje, nalazi pokazuju da područja Zadarske i Ličko-senjske županije ne baštine praksu neoendogenog razvoja budući da potencijal i doprinos navedenih udruga nije prepoznat čime se ograničava mogućnost sudjelovanja mladih u donošenju politika za mlade, a posredno i destimulira njihov ostanak u ruralnim područjima.