Evanđeosko načelo siromaštva ima nezaobilaznu ulogu s obzirom na život i poslanje Crkve u suvremenom svijetu. Kako bi vjerodostojno svjedočila Isusovu poruku o čovjekoljubivome, milosrdnom i pravednom Bogu, ona je pozvana prakticirati duh siromaštva i biti Crkva siromašnih i obespravljenih. U prvom dijelu rada želimo produbiti biblijsku i kristološku dimenziju shvaćanja siromaštva. Stoga analiziramo evanđeosko siromaštvo iz perspektive Isusova navještaja kraljevstva Božjega i prakse prve Crkve. U drugome dijelu, u svjetlu koncilske vizije Crkve i katoličkoga socijalnog nauka, nastojimo istaknuti strukturalni značaj ‘opcije za siromašne’ u poslanju Crkve. Solidarnost sa siromasima i socijalno ugroženima, sa svima onima koji su na bilo koji način obespravljeni u doba globalizacije i neoliberalnog kapitalizma, društvena je i duhovna vrijednost temeljnih postavki kršćanskog svjedočenja u ovom svijetu. The life and mission of the Church in the modern world are guided by the evangelical principle of poverty. In order to faithfully witness Jesus ’message of humane, merciful adjust God, she is called to practice the spirit of poverty and to be the Church of the poor and disempowered. The first part of the paper clarifies the biblical and Christological dimension of the concept of poverty. Thus, the evangelical poverty is analysed in the context of Jesus ’ proclamation of the kingdom of God, and the practice of the first Church. The second part of the paper highlights the structural significance of ‘option for the poor’, in the mission of the Church, in the light of the Council ’s vision of the Church, and the Catholic social teaching. The basic form of Christian witnessing in this world can be expressed through the Church ’s solidarity with the poor, socially vulnerable, and with all those who are in any way disempowered in the age of globalization and neoliberal capitalism.