Izricanjem i izvršavanjem zatvorskih kazni nastoji se postići opća i specijalna prevencija. Međutim, s obzirom na uvijek prisutnu mogućnost ponavljanja kaznenog djela, povratak zatvorenika u zajednicu dovodi do zabrinutosti javnosti, ali jednako tako predstavlja izazov za praktičare i zakonodavce. Kriminalni je povrat svakako odgovornost pojedinca, no postavlja se i pitanje, koliko društvo može doprinijeti prevenciji tog fenomena. Ovim se radom analizira potreba rada na smanjivanju kriminalnog povrata sa stajališta jačanja odgovornosti u pojedincu i njegovoj motivaciji za promjenom načina života, ali i s aspekta odgovornosti društva i ključnih dionika za aktivnosti i sadržaje kojima je potrebno odgovoriti na kriminogene potrebe zatvorenika i otpuštenih zatvorenika. Za učinkovito izvršavanje kazne zatvora i socijalnu reintegraciju otpuštenih zatvorenika u Republici Hrvatskoj ključna su tri sustava – zatvorski, probacijski i sustav socijalne skrbi, a posljednjih godina sve se važnijim čimbenikom u ovom procesu javlja i nevladin sektor. Stoga će ovaj rad, vezan za područja djelovanja spomenutih dionika, analizirati suvremene inozemne spoznaje kao i postignuća i izazove u Republici Hrvatskoj sa stajališta smjernica za postizanje učinkovitije poslijepenalne zaštite i potrebe novih istraživanja domaće prakse. Zaključnim osvrtom sumiraju se pozitivni pomaci i inicijative u poslijepenalnoj zaštiti u našoj zemlji u skladu sa suvremenim smjernicama, uz naglasak na potrebi daljnjeg unapređivanja i istraživanja domaće prakse u pojedinim segmentima.