U nošnji brojnih prapovijesnih, a i kasnijih povijesnih zajednica pojas je bio važan funkcionalan, ali i dekorativan element, koji je nerijetko imao i naglašenu simboličku funkciju. Svojom formom, odabranim materijalom i načinom izrade te osmišljenim ornamentalnim sustavom mogao je prenositi različite poruke društvenog, ekonomskog i simboličkog karaktera. Na području istočnog Jadrana i neposrednog zaleđa, a napose na liburnskom prostoru, tijekom posljednja 2. stoljeća pr. n. e. jedan specifični tip pojasnih kopči postaje istaknut i omiljen dio nošnje. Riječ je o lijevanim trapezoidnim pojasnim kopčama sa središnjim motivom koplja/strijele. Korpus nekolicine prethodno poznatih nalaza navedenog tipa uvelike se obogatio zahvaljujući sustavnim arheološkim istraživanjima nadinske nekropole gdje ih je otkriveno čak 44 primjerka. Njima se pridodaje i određen broj dosad nepubliciranih nalaza pohranjenih u zbirkama Arheološkog muzeja Zadar i Muzeju grada Šibenika. S obzirom na njihovu iznimnu zastupljenost u Nadinu, u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu, te izostanak elaboriranog figuralnog narativa po čemu se već na prvi pogled razlikuju od oblikom srodnih pojasnih kopči pronađenih na japodskom, daorskom, labeatskom i isejskom kulturnom prostoru, predlaže se izdvajanje ovih specifičnih predmeta odore u zaseban tip Nadin.