Sažetak: Postojeće životne situacije izazvane globalnom pandemijom bolesti COVID-19 krizni su i uznemirujući dogad strok signaji koji mijenjaju obiteljski život. Stoga je važno pružiti podršku obiteljima u ispunjavanju njihove odgojne funkcije, ostvarivati kontinuiranu komunikaciju i dijalog te osmisliti smjernice i strategije za med strok signusobnim povezivanjem, zajedničkim sudjelovanjem djece i odraslih u različitim životnim aktivnostima. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na obitelji djece koja imaju posebne odgojno-obrazovne potrebe. Svaka obitelj, bez obzira na postojeće sposobnosti i mogućnosti djeteta, želi da njihovo dijete bude prihvaćeno i uključeno u zajednicu i u kvalitetne programe kako bi se djetetu osiguralo poticajno okruženje i materijali za aktivno učenje i kvalitetan razvoj, kako se ne bi povećavali dodatni izazovi s kojima se obitelji suočavaju tijekom pandemije. S obzirom na manji broj istraživanja o korelatima učinkovite suradnje odgojitelja u vrijeme bolesti COVID-19, posebice u našem okruženju, cilj je ovoga istraživanja ispitati jesu li odred strok signene sociodemografske značajke odgojitelja (godine radnoga iskustva i stručna sprema) povezane s odred strok signenim aspektima kvalitete partnerske suradnje u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Za potrebe istraživanja konstruiran je Upitnik o kvaliteti partnerske suradnje odgojitelja i roditelja u vrijeme izvanrednih životnih okolnosti izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 koji je proveden na uzorku od 313 odgojitelja. Izračunata je korelacija izmed strok signu samoprocjene partnerske suradnje i godina radnoga iskustva te stručne spreme odgojitelja, dok je analiza varijance korištena za testiranje razlika u procjeni nekih aspekata suradnje s obzirom na radno iskustvo odgojitelja. Rezultati provedenoga istraživanja pokazuju kako odgojitelji partnersku suradnju s roditeljima u vrijeme pandemije koronavirusa procjenjuju kvalitetnom te se smatraju kompetentnima u izgradnji partnerskih odnosa s roditeljima, kao i u pružanju podrške roditeljima djece s teškoćama. Odgojitelji s više godina radnoga iskustva smatraju se manje kompetentnima u korištenju digitalne tehnologije te smatraju kako im u tom aspektu treba više teorijskoga usavršavanja i praktičnoga iskustva.