NUK - logo
E-viri
Celotno besedilo
Recenzirano Odprti dostop
  • Angažirana filozofija – slu...
    Vidmar Jovanović, Iris

    Filozofska istraživanja, 12/2022, Letnik: 42, Številka: 4
    Journal Article, Paper

    U ovom radu bavim se pitanjem angažirane filozofije s naglaskom na estetiku i filozofiju umjetnosti. Pozivajući se na neke konkretne probleme o kojima se raspravlja unutar ovih domena – napose problem klimatskih promjena, ekološke krize i nemoralne umjetnosti – pokazujem da filozofija može biti angažirana na dva načina: (i) u svojoj težnji za propitkivanjem društvene zbilje, kulture, ljudskog iskustva i strategija koje čovjek koristi da bi u tom iskustvu uvidio smisao i vrijednosti; (ii) u težnji da kroz svoj doprinos razumijevanju takve zbilje i tog iskustva doprinese boljitku pojedinca i društva. Rad započinjem ukazujući na povezanost filozofskih pitanja i osnovnih intelektualnih težnji čovjeka kao društvenog i kulturnog bića, ali i autonomnog spoznavatelja i vrednovatelja. U drugom dijelu odgovaram na dva prigovora koja se mogu uputiti angažiranoj filozofiji: (i) prigovoru koji ukazuje na nedostatak konsenzusa među filozofskim odgovorima (problem neslaganja) i (ii) prigovoru koji ističe irelevantnost filozofskih debata za naše društvene prakse. In this paper, I address the question of engaged philosophy with an emphasis on aesthetics and the philosophy of art. Referring to some specific problems discussed in these areas – in particular climate change, ecological crisis and immoral art – I demonstrate that philosophy can be engaged in two ways: (i) in its aspiration to question social reality, culture, human experience and the strategies for making sense of and finding value in that experience; (ii) in the aspiration to contribute to the well-being of individuals and society through its contribution to understanding that reality and experience. First, I point to the connection between the philosophical questions and the fundamental intellectual aspirations of human beings as social and cultural beings, but also as autonomous knowers and valuers. Second, I respond to two objections that can be directed against engaged philosophy: (i) one that points to a lack of consensus among philosophical responses (the problem of disagreement), and (ii) one that highlights the irrelevance of philosophical debates to our social practice.