Lobiranje je široko rasprostranjena praksa zagovaranja interesa kod donositelja odluka. Unatoč tome, nedovoljno je teoretski obrađeno. Ovaj rad zauzima pristup kako se lobiranje najpreciznije može shvatiti kao grana odnosa s javnošću. Stoga se pojmovi važni za lobiranje uspoređuju s pojmovima iz teorije odnosa s javnošću. Pokazuje se kako je u okviru pitanja regulacije tema transparentnosti bitna i za jedno i za drugo područje. Utjecaj kao važna odrednica lobiranja obzirom na teškoću definiranja može se usporediti s publicitetom. Utvrđeno je kako se ovaj pojam također preklapa s kategorijama persuazije i „meke moći“. Još jedno preklapanje pokazalo se na primjeru usporedbe interesnih skupina i dionika, kod kojih je i u lobiranju, i u odnosima s javnošću, bitno načelo organiziranosti. Posljednji argument u prilog definiranja lobiranja kao grane odnosa s javnošću istaknut je korištenjem istovjetnih tehnika i alata, u prvom redu razgovora.