Rad istražuje konciznu genealogiju političke liturgije suvremene demokratske ustavne države, pokazujući kako simboličko i obredno, mitsko i hijerofanijsko obilježje predmodernih političkih formi perzistira u transformiranim društvenim i političkim uvjetima kao nosivi element suvremenog političkog poretka. Na tragu istraživanja političke liturgije Georgesa Balandiera, Claudea Rivièrea i Roger-Gérarda Schwartzenberga, kao i klasičnih izvora o teoriji mita i obrednoga, poput djela Mircea Eliadea i Ernsta Cassirera, rad nastoji opisati neke od ključnih formativnih elemenata političkog razvoja, naročito transpoziciju od predmodernih političkih formi prema stvaranju modernih političkih institucija, te njihova obrednog i mitskog utemeljenja. U radu se ovaj obrat i politička promjena uspoređuje s konceptom conversio morum, kao translatio religiae te se promatra njihova uporaba u novom političkom kontekstu i narativu. Argumentira se da je moderna demokratska politika snažno obilježena mitskim i obrednim, unatoč predodžbama da je uloga mitskoga i obrednoga završila ustanovljenjem poretka koji se legitimira putem racionalnog ostvarenja političkih ciljeva i koji ne traži razloge svojeg opstanka izvan političkog konteksta. Pritom se osobito vrednuje utjecaj koji je kršćanska liturgija ostvarila na formaciju političke liturgije ne samo predmodernih nego upravo i modernih političkih poredaka.