U radu se istražuje biblijski sloj u Senjskom korizmenjaku (1508.), jedinoj tiskanoj glagoljskoj zbirci propovijedi koja predstavlja hrvatski prijevod djela Quaresimale volgare Roberta Caracciola iz Lecce. Naglasak je stavljen na utvrđivanje različitih stupnjeva oslanjanja citata na već postojeće prijevode biblijskih čitanja, za razliku od nekih prijašnjih istraživanja, u kojima je zanimanje bilo usmjereno na ispitivanje stupnja prilagođenosti biblijskih dijelova ostatku propovjednog teksta. Biblijski citati uspoređuju se s hrvatskoglagoljskim knjigama (misalima, brevijarima, psaltirima) u kojima je sačuvano više od polovice crkvenoslavenskoga prijevoda Svetoga pisma te s latiničnim lekcionarima. Cilj je rada istražiti jesu li crkvenoslavenizmi uglavnom rezultat prevoditeljeva stilskog obilježavanja teksta (oznaka višeg registra) ili pak potvrda oslanjanja na liturgijske predloške. Analizom suodnosa čakavskih i crkvenoslavenskih dijelova citata donose se zaključci o postojanju svojevrsne prevoditeljske koncepcije intelektualaca koji su na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće sudjelovali u radu senjske glagoljske tiskare. This article examines the Biblical layer in Senj Korizmenjak, the only printed Glagolitic sermon collection, which is the Croatian translation of the Quaresimale volgare written by the famous Italian Franciscan preacher Roberto Caracciolo from Lecce. In contrast to some previous studies, where the interest was directed towards examining the degree of adaptation of the Biblical parts to the rest of the sermon text, the emphasis was placed on determining the varying degree of dependence of the quotations on pre-existing translations of the Biblical readings. The Biblical quotations are therefore compared with quotations from sources available at the time: from Croatian Glagolitic books (missals, breviaries, psalters), in which more than half of the Church Slavonic translation of the Holy Scriptures (Croatian Glagolitic Bible) is preserved, and from Chakavian Latin lectionaries.The aim of the work is to investigate whether the Croatian Church Slavonic elements are mainly the result of the translator's stylistic marking of the text (marking of a higher register) or a confirmation of recourse to liturgical models. By analysing the correlation between the Chakavian and Croatian Church Slavonic parts, conclusions will be drawn about the existence of a kind of translation concept of the intellectuals involved in the work of the Senj printing house at the turn of the 15th and 16th centuries.