U osvit civilizacija čovječanstva, ljudi su se ribljim mesom hranili, ribljim kostima ukrašavali i naoružavali, ribljom kožom prekrivali prozorska okna, od riblje trbušne ljuske prozvodili lažni biser... Na brdima i u riječnim koritima leže fosili iz davnina, prije izdizanja stijenja iz morskog dna. Još od starovjekovnih pretkršćanskih i kršćanskih predaja Starog, ali i Novog svijeta, prežitci pojedinih kozmogonijskih predaja i drugih mitskih predodžaba u svezi s božanskim načelom ribe generacijski se prepričavaju i bilježe. I skupina hrvatskih čakavskih ihtioloških dijalektizama za ribe koje njihovi govornici drže ružnima, opasnima i/ili grabežljivima te za živopisne i/ili dvospolne ribe, u njezinu suodnošenju s primjerima starijih hrvatskih tradicijskih napjeva, vjerojatno dijelovima nekadašnjih pretkršćanskih stihovanih obrednih tekstova, upućuju na njih.