Cilj je ovoga rada analizirati ciklus pjesama Sanjači Mladena Tarbuka u kontekstu visoke i niske kulture, a na temelju glazbenih parametara i literarnog predloška Nikole Šopa, te ga pokušati smjestiti u područje visoke kulture. Članak uključuje izbor iz dosad o tome djelu napisanih i objavljenih tekstova, kao i pretpostavke koje bi za ovaj segment glazbene kulture bilo vrijedno uspostaviti da bi se kritički preispitali glazbeni stil, tehnika skladanja, izvedba djela, glazbena estetika i drugi strukturni elementi te da bi se dobiveni rezultati uokvirili kontekstualnim podatcima, kao i opaskama i uputama samog autora. Podrobnom analizom Tarbukovih (Šopovih) Sanjača, a imajući u vidu gore navedene parametre valoriziranja umjetničkog djela, dolazi se do zaključka da ovaj harmonijski, ritamski, glazbeno i izvedbeno izuzetno kompleksan, a »elitnom« slušatelju itekako zanimljiv i u svojoj eteričnoj metafizičnosti uzbudljiv ciklus pjesama spada među najkvalitetnije skladbe prijelaza 20. u 21. stoljeće.