Frane Petrić glazbenom se problematikom najviše bavio u djelu Poetika (Della Poetica, Ferrara, 1586.) u kojemu se unutar teorije pjesništva posvetio i razjašnjavanju starogrčke glazbene prakse. Međutim, Petrić se glazbom bavio i u ranoj fazi svojega djelovanja, u djelu Sretan grad (La città felice) koje je nastalo 1551., a objavljeno 1553. godine u Veneciji. U tom se djelu u okviru predstavljanja teorije društva Petrić osvrnuo i na glazbu, no u znatno manjem opsegu i na drukčiji način nego u Poetici. Glazbena se tematika u Sretnome gradu pojavljuje na samome kraju tog djela, u kontekstu odgoja i obrazovanja. Kao osnovne predmete obrazovanja Petrić navodi slikarstvo, glazbu i gramatiku, posvećujući se u jednom kraćem odlomku detaljnije samo glazbi kao odgojno-obrazovnom sredstvu koje vodi prema vrlinama. Osim toga, Petrić navodi i druge funkcije glazbe te nabraja starogrčke oktavne vrste i opisuje njihove učinke na čovjeka, iz čega je vidljivo da je bio upućen u glazbenu terminologiju, kao i to da je na njegovo poimanje glazbe prvenstveno utjecala antička grčka teorija glazbe.