Glavni je cilj ovog članka istražiti odnos između populizma i predstavničke demokracije. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu rad nudi detaljnu analizu triju kritika populizma i implikacija koje te kritike imaju na naše razumijevanje predstavničke demokracije. Prvo, bavi se argumentom da se populizam neizbježno oslanja na demagogiju i ispituje posljedice koje ovaj argument za koncept političkog predstavljanja u demokraciji. Drugo, raspravlja se o tvrdnji da se populizam oslanja na pretjerano pojednostavljenje političkih pitanja i onome što ta tvrdnja otkriva o demokratskom idealu informiranog i politički odgovornog birača. Treća se kritika bavi antipluralističkim karakterom populističke politike, koja se, tvrdi se u radu, može proširiti i na sam koncept narodne suverenosti. U drugom dijelu, članak se pobliže bavi odnosom populizma i predstavničke demokracije. Oslanjajući se na uvide iz prvog dijela, ispituje se različita institucionalna ograničenja volje većine i kako populizam ta ograničenja redefinira kao antidemokratske i elitističke prepreke narodnoj volji. Konačno, rad propituje prevladavajuće stajalište koje drži da je populizam fenomen koji proizlazi iz napetosti između liberalnih i demokratskih načela unutar predstavničke demokracije te nudi alternativni okvir za razumijevanje odnosa između populizma i demokracije.