Odmah nakon diplomiranja na pravnom studiju upisao je poslijediplomski studij, koji je završio obranivši magistarski rad pod naslovom Error in substantia u rimskom pravu i suvremenom ugovornom pravu 1997. godine. U tom smislu posebno se izdvaja njegov članak Rimsko pravo kao pozitivno pravo u Republici Hrvatskoj: prilog tumačenju Zakona о načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine.1 Ukratko, njegovi argumenti počivaju na tumačenju Zakona о načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine2 te Zakona o nevážnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije.3 Oba zakona predvid strok signaju poseban mehanizam za ispunjavanje pravnih praznina te uz ispunjenje odred strok signenih pretpostavki omogućuju suvremenu primjenu prava koje je vrijedilo na teritoriju suvremene RH prije Drugog svjetskog rata. Tako je, primjerice, Mladen Žuvela, poznati dugogodišnji sudac Vrhovnog i Ustavnog suda RH, na temelju navedene analize ustvrdio kako "...rimska pravna pravila mogu imati (imaju!) status izvora suvremenog hrvatskog pozitivnog prava".4 Na tom tragu Marko Petrák godinama je marljivo i temeljito istraživao sudsku praksu, domaću i med strok signunarodnu, te tamo pronalazio primjenu regula i terminologije pripadnih rimskom pravu te rimskoj i rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji. Navedenu analizu izdao je u jednom od najuglednijih romanističkih časopisa na svijetu Revue internationale des droits de l'antiquité.7 U istom kontekstu može se istaknuti njegova analiza u kojoj je liber Methodius, knjigu spomenutu u devetom poglavlju Ljetopisa popa Duklja nina, poistovjetio s Nomokanonom svetog Metoda (prva adaptacija i prijevod bizantskih zbirki kanonskog i civilnog prava na slavenski jezik) i u tom smislu ustvrdio kako su prvi kontakti Hrvata s rimskom pravnom tradicijom u srednjovjekovlju bili posljedica misionarskog djelovanja svetih Cirila i Metoda.8 S obzirom na ovako relevantne i izvorne doprinose, ne čudi što je Marko Petrák bio jedan od osnivača i poslije glavni tajnik Hrvatskog društva za bizantske studije te nacionalni predstavnik pri Med strok signunarodnoj asocijaciji za bizantske studije (International Association of Byzantine Stadies).