Prilagođeno veslanje je bilo najmlađi sport na Paraolimpijskim igrama (POI) u Pekingu, Narodna Republika Kina 2008. godine. Iako se na međunarodnoj razini počelo razvijati tek prije desetak godina danas je prilagođeno veslanje rasprostranjeno po cijelome svijetu i dobro je razvijeno što je razvidno iz činjenice da je 12 veslačkih medalja na navedenim POI bilo „podijeljeno“ između 9 država s pet kontinenata. Prilagođeno veslanje je veslanje za osobe s invalidnošću koje ispunjavaju kriterije određene u pravilima za klasificiranje prilagođenog veslanja. Prilagođeno znači da je oprema „prilagođena“ sportašima, a ne da im je „prilagođen“ sam sport. Prilagoðenim se veslanjem bave i žene i muškarci, a trenutno postoje četiri discipline (ženski samac – AW1, muški samac – AM1, dvojac na pariæe – TAMix2x i četverac s kormilarom – LTAMix4+) u kojima se natječu veslači ovisno o stupnju tjelesnog oštećenja. Natjecanja se u svim disciplinama odvijaju na stazi duljine 1000 m. Da bi se veslači s različitim stupnjevima tjelesnih oštećenja mogli natjecati na meðunarodnim regatama pod okriljem FISA-e te na POI moraju biti razvrstani ovisno o stupnju invalidnosti od strane FISA-inih međunarodnih klasifikatora tj. jednog medicinskog i jednog tehničkog klasifikatora. Svrha klasifikacije je osiguravanje što je moguće poštenijeg natjecanja sportaša s različitim stupnjevima tjelesnih oštećenja. Prilagođeno veslanje donosi cijeli niz kako fizičkih tako i psihičkih dobrobiti svojim natjecateljima. Kao i kod svake druge sportske aktivnosti, postoje i određeni rizici po zdravlje i život tijekom bavljenja prilagođenim veslanjem, no oni se znanjem i pravilnom organizacijom mogu svesti na minimum.